Njegovo veličanstvo – Kredenac

Kredenac se pravio u kombinaciji svetlo zelene i krem boje ali su se mogli naći i plavi i roze primerci. Obavezni komad nameštaja u svakoj kuhinji ili trpezariji početkom 20. veka i obavezni deo miraza svake devojke za udaju.

Reč kredenac potiče od italijanske reči „credenca“ što bi u prevodu značilo „veruj“. Termin  se u srednjem veku koristio za nameštaj na kome je postavljena hrana koju bi probale sluge pre posluženja vladarima i gostima. Stotinama godina kasnije započela je proizvodnja i masovno korišćenje kredenca. Svaki kredenac je imao tri obavezna dela: donji zatvoreni deo za teže posuđe kao što su tanjiri, čorbaluci i šerpe, gornji zastakljeni deo za kristal, porculan i flaše sa pićem, dok su se u sredini nalazile male fijoke za escajg. Gornji i donji deo kredenca je razdvajala  svojevrsna radna ploča koja je domaćici koristila za odlaganje stvari koje bi trebalo da budu uvek na dohvat ruke. Ovaj komad nameštaja je vrhunac svoje popularnosti dostigao sredinom 20-tih godina prošlog veka. Nakon Drugog svetskog rata  je potpuno nestao. Zamenili su ga praktičniji viseći i ugradni kuhinski elementi, vitrine i regali.

Njegovo veličanstvo – kredenac

Za one mlađe koji možda nisu imali priliku da ga vide, kredenac bi mogao da se opiše kao preteča vitrine, manji ormar sa otovorenim i zatvorenim elementima ili neka veća komoda.

Bakin kredenac

Danas je kredenac moguće naći jedino u nekoj staroj seoskoj kući ili antikvarnici. Jednog takvog, zelenog, moja baba nije htela da se odrekne iako je prihvatila brojne novine i trendove  tog vremena. Dugo joj je trebalo da se navikne. Prljava voda ide u „duvar“ i da posuđe odlaže u neke ormariće koji vise i koje će „sam Bog da sačuva da tu i ostanu“. Na dobro se domaćica brzo navikne ali ne dozvoljava da joj diraju kredenac.

Možda više nije potreban u kuhinji ali u kući mora da ostane, u špajzu, letnjoj kuhinji, podrumu, bilo gde. Sećam se da sam kao mala kredenac doživljavala kao magično mesto u kome je moguće pronaći ama baš sve što je manje ili više potrebno: kašike i čorbaluke koje je baba donela u miraz.  Tanjire koji se ne koriste ali je svima žao da ih bace,  štrikaće igle, vunicu, bele i žute sveće, ratluk, šećer u kocke, tamnjan, prošlogodišnji broj „Radio tv revije“, crkveni kalendar  i još mnogo, mnogo toga. Kredenac nije bio samo komad nameštaj, tu se čuvao ceo jedan život. Svaki predmet je potsećao na neku situaciju.

Njegovo veličanstvo – kredenac

I dan danas kad nešto tražim po svojoj kuhinji, pomislim kako bi to svakako moglo da se nađe u babinom kredencu.

A zašto u babinom, moglo bi da se nađe i u mom ili u kredencu bilo koje domaćice? Ukoliko ste želeli da kuhinju ili trpezariju dopunite novim komadom nameštaja, kredenac bi mogao da bude pravo rešenje.

Njegovo veličanstvo – kredenac

Komad izrađen po uzoru na nekadašnji kredenac koji bi se uklopio u postojeći nameštaj.

Za takvu akciju potrebno Vam je malo želje da eksperimentišete.  Stolar koji je voljan da isprati sve Vaše ideje i naravno materijal od koga biste ga napraviti.

U Pinolesu možete pronaći veliki broj pastelnih dekora koji bi Vašem novom kredencu dali autentičan izged. Dajte mašti na volju i poigrajte se bojama i detaljima. Oplemenite prostor u kojem provodite dosta vremena elementom koji će mnoge potsetiti na nekadašnja vremena. Mlađima  koji se ne sećaju kredenca ili ga nisu imali u svojoj kući pružiće mogućnost da osete duh tadašnjeg života.

Kredenac će Vam obezbediti ne samo dodatni prostor za odlaganje, dobićete novog čuvara uspomena u svom domu.

Objavljeno: jun 2023.